Uktratko o Virusima Virus je program ili kod koji se sam replikuje u drugim dadotekama sa kojima dolazi u kontakt. Može se nalaziti i zaraziti bilo који program, sektor za podizanje računara, dokument koji podržava makronaredbe, tako da promeni sadržaj te dadoteke i u nju kopira svoj kod.
Računarski virus se obicno sastoji od dva dela.
Prvi deo je samokopirajući kod koji omogucava "razmonožavanje" virusa.
Drugi deo je korisna informacija koja može biti bezopasna ili opasna.
Neki se sastoje samo od samokopirajućeg koda.
Ponekad virus zahteva interakciju čoveka da bi se "razmnožavao" poput pokretnje programa koji sadrzi virus ili otvaranja neke zaražene dadoteke.
Prvi pravi predak današnjeg virusa bio je Prevading animal koji je bio sposoban da se nadodaje na druge programe na UNIVAC 1108 računarskom sistemu. Prvi potvrđen Nalaz računarskog virusa je bio 1981. I zvao se Elk Cloner. Taj virus je inficirao BOOT sektor disketa za Apple II računare. 1988. je bio virus Jerusalim koji je brisao sve pokretne programe, a 1989. Datacrime koji je bio sposoban izvršiti low-lewel format nulte staze na disku. Iste godine u Bugarskoj je aktivirana prva firma virusa. Napisao je neko (ili vise njih) do danas bar 50-ak virusa uključujući Novi zeland i Mikelanđelo.
Najčešći virusi su :
1.Trojanac (Trojanski konj) Trojanskim konjem se u računarskom žargonu označavaj zloćudni program, koji su "masakrirani" kao korisni ili se proširuju "prikačeni" na druge korsine programe."Trojanci" obično vrše, neželjene akcije u računaru i to u "pozadini"i prikriveno.Najčešća od tihnečeljenih akcija je otkrivanje korisničkih lozinki,bankovnih podataka i drugih poverljivih informacija "prisluškivanjem" razmene podataka ili jednostavno čitanjem tih dadoteka , i javljanje istih "vlasniku" trojanskog konja.Postoje i trojanski konji u sluzbi policije koji se bave prikupljanjem informacija sa ciljem otkrivanja krivicnog dela (eng.Remote Forensic Software). Taj oblik špijunirajnja gradjana je u nekim zemljama pravosnažan i vrši se po sudskom nalogu (npr. SAD,Australija), u nekima je i pored sukoba sa Ustavom, u fazi pripreme (Nemačka[1], Austrija[2], Švajcarska [3]), dok je u nekim odbijena. Takvi trojanci se šire instalacijom ili aktuelizovanjem komercijalnih operativnih sistema i drugih softverskih i hardverskih komponenti računara, kao i putem interneta, internet provajdera infiltriranjem u postojeće mehanizme prenos podataka, koji takvu mogućnost u svojim produktima i uslugama, na zahtev DOTIČNE DRŽAVE, MORAJU PREDVIDETI.